Korina Roso učenica je drugog razreda Isusovačke klasične gimnazije s pravom javnosti u Osijeku. Ova mlada, šesnaestogodišnja Osječanka „žari i pali“ po teniskim terenima. Može se pohvaliti mnogi teniskim uspjesima, među kojima se jedan nedavno dogodio.
Zašto si se počela baviti tenisom i koliko ga dugo treniraš?
Tenisom se bavim već deset godina. Kao mala voljela sam igrati bilo koji sport. Kada sam imala šest godina, za Božić smo dobili Nintendo Wii konzolu sa dva daljinska i CD Wii Sport. Na njemu se nalaze razni sportovi golf, boks, bejzbol, ali mene je baš zainteresirao tenis. Pokret mi je bio baš fora. Voljela sam igrati tu igricu svaki dan, ujutro, navečer, imala vremena ili ne. Kasnije sam igrala sa sestrom koja je isto jedno vrijeme trenirala tenis. Roditelji su mi dali prijedlog da probam trenirati tenis, a ja sam rekla da bih željela probati. I tako je sve počelo.
U kojem klubu treniraš?
Treniram u akademiji Tenis Talents Osijek.
Koliko često treniraš?
Treniram svaki dan, bio to kondicijski (fizička sprema) ili bio to tenis. Pokušavam naći neku sredinu sa tenisom i kondicijom. Najčešće triput tjedno treniram tenis po sat i pol, nekada do dva sata. Isto tako kondicija triputa tjedno, sat i pol do dva sata. To je najčešće u razdoblju od 17 do 19 sati ili od 17 do 20 sati.
Školska podrška
Zašto si se odlučila upisati IKG?
Za vrijeme upisa vodila sam dilemu koju ću srednju školu upisati. Morala sam naći školu u kojoj ću moći pratiti tenis. Klasična je jedina škola u Osijeku, akademski gledano, jako visoko rangirana i jedina škola koja ima samo jutranju smjenu. Shvatila sam da će mi tako biti lakše jer imam fiksne termine treninga i poslijepodne imaš za sebe, bilo to trening, učenje, slobodno vrijeme. Osim toga znajući da škola prima mali broj učenika, profesori su upoznati s tobom jer kako uvijek kažu, ovdje vlada obiteljska atmosfera, svatko poznaje svakoga. Profesori puno izlaze u susret, nije im teško odgoditi test ili me osloboditi pisanja ispita, tako da im se tu stvarno zahvaljujem. Također, učenici su u ovoj školi velika potpora, imam odličan razred gdje si međusobo pomažemo. Atmosfera je stvarno odlična.
Znamo svi da je klasična teška škola. Kako uspiješ uskladiti učenje i trening?
To je jako zahtjevno, ali uz dobru organizaciju sve se to može pokriti. Dolazim iz škole u 14 sati i brzinski ručam. Do treninga, koji je u 17 sati, učim što trebam. Nakon treninga odrađujem ono što mi je još ostalo. Najvažnije je iskoristiti vikend. Meni je vikend zlato jer trening imam prijepodne, a cijelo poslijepodne za učenje. Vikende iskorištavam maksimalno, kao i praznike i slobodne dane kako bih sve pokrila. Čak i na natjecanja nosim ono što moram učiti. Na školsko natjecanje iz badmintona sam nosila kartu iz geografije kako bi je mogla naučiti. Iskorištavam svaku minutu jer nije nimalo jednostavno. Škola je zahtjevnija, ali uz dobru radnu naviku sve se to može pokriti.
Koliko je velikih natjecanja iza tebe?
Turnire izvan Hrvatske počela sam igrati prošlo ljeto. U tom trenutku nisam ušla u kategoriju 16-18 godina jer sam imala 15 godina. Ipak, zajedno s roditeljima sam odlučila da ću krenuti malo ranije pa sam igrala sa djevojkama koje su bile starije od mene. Ispočetka je jako bilo teško probiti se među njima, ali s vremenom shvatiš da nije teško pratiti konkurenciju i da to nije tako strašno kao što se čini. Mislim da se treba dobro postaviti, treba svaki meč shvatiti kao test, tj. da je svaki test, odnosno meč važan. Ako se dobro postaviš, možeš daleko dogurati. Sveukupno sam odigrala petnaestak natjecanja, ali bit će ih još jer već krajem ožujka idem na turnir u Tursku. Međunarodni turniri uče te o životu, o snalaženju, komunikaciji. Isto tako to je odlično iskustvo jer se upoznaš sa strancima. S nekima (Poljska, Katar, Kanada) se čujem redovito.
Kakve si sve uspjehe do sada postigla?
Što se riče Hrvatske, bila sam dvaput treća u konkurenciji parova. Pojedninačno sam bila dvije-tri godine zaredom među top deset. Najveći ranking u Hrvatskoj bio mi je 4 ili 5. Na rang listi sam 1470 u svijetu od 8 milijuna djevojaka. Dobri su to uspjesi.
Let u Katar
Prošle si godine u studenom i prosincu sudjelovala na međunarodnom turniru u Katru. Kakvo je to natjecanje bilo?
Na ovom međunarodnom natjecanju sudjelovalo je 80 juniora i juniorki. Tu su sudjelovale djevojke iz svih dijelova svijeta: Kina, Kanada, Velika Britanija, Indija, Estonija, Danska, Njemačka, Egipat. Ovo je bio prvi turnir koji sam odigrala s najviše internacionalnih igrača. Većinom sam igrala sa Slovenijom, Austrijom, Mađarskom. Nisam poznavala nikoga. Konkurencija je bila poprilično jaka. Većina djevojka je bila podosta starija od mene, ja sam bila među mlađima.
Kakve si uspjehe postigla?
U oba sam turnira ušla među najboljih 16 u pojedinačnoj kategoriji i najboljih 8 u parovima. To mi je donijelo dosta međunarodnih bodova što mi je pomoglo da skočim na rang listi. Uspjesi su bili i više nego sam očekivala.
Što ti se svidjelo?
U Katru mi se najviše svidjelo luksuzan način života jer je to dosita vrh vrhova. Od industrijskih, poslovnih zona, zgrade preko 100 metara gdje se nalaze sjedišta Tesle, Mercedesa, Iphone-a, pa i njihova stambena naselja. Tamo nema kuća, to su ili vile-palače ili luksuzni stanovi. Svaki stan ima bazen, saunu, teretanu, jacuzzi. Kada sam došla bila sam u šoku. Kod njih profesor srednje škole živi u stanu koji ima sve moguće usluge. Ovdje živiš u stanu sa saunom, teretanom, imaš masažu, frizerski. Možeš besplatno iznajmiti bicikl, obični i električni. Hrana im je super. Jedu sve sa kruhom i jako vole meso. Zakonski je zabranjeno jesti svinjetinu, ali se može dobiti državna dozvola za prodaju svinjetine. Također mak je zabranjen zbog opojnih svojstava. Kada usporedim Osijek i Katar, to su dva različita svijeta.
Kako si saznala za turnir u Katru?
Moj je trener dobio ponudu za posao i ugovor na četiri godine. Ali i je i poslije isteka ugovora odlučio ostati jer se tamo može živjeti s dobrom plaćom kao privatni trener. On me već dulje vrijeme zvao da dođem jer smo ostali u kontaktu. On me trenirao od početka sve do desete godine kada je otišao. Zvao me da odigram koji turnir, ali je i sam bio skeptičan zbog toga što sam malo sramežljivija. Moji roditelji nisu bili za jer se bojim visine i zbog sigurnosti jer moram putovati sama. Prošle sam godine ipak odlučila da idem. Letjela sam Qatar Airways-om i letjela sam 5 sati.
Samo da se ne sjedi u uredu
Što te motivira i tko su ti uzori?
U tenisu me najviše motiviraju moji uzori kada vidim kakvim životom oni žive kao tenisači. Najveći uzor mi je rumunjska tenisačica Simona Halep. Dugo vremena je bila broj jedan. Super je tenisačica i odlična motivacija zbog svojeg problema sa visinom. Niža je od teniskog standarda te svojom borbom pokazuje da nema veze ako si ti drugčiji od standarda da možeš uspjeti u sportu. Velika je motivacija. Danas se od sporta može živjeti, ne moraš sjediti u uredu. Radiš ono što voliš, treniraš, igraš. To je baš lijep život i sanjam ga već dulje vrijeme.
Imaš li planove za budućnost?
Ovaj put dobro počinje ako dobijem stipendiju (što mi je u budućnosti plan) u Americi na njihovom sveučilištu zato što bih imala odličnu akademsku podlogu u slučaju da se dogodi da tenis propadne. Teniski gledano dobiješ svu opremu, svakodnevno treniraš, igraju svoju ligu. Sveučilište je odlična podloga zato što možeš ostati vani. A vani ima više akademija, više klubova koji su voljni ugostiti te i plaćati ti putovanja, opremu i turnire.
Paula Nekić, 3.b
Semper magis 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.