Svojim trudom i talentom Klara Lendić, učenica prvoga razreda Isusovačke klasične gimnazije s pravom javnosti u Osijeku, može se pohvaliti iskustvom sudjelovanja u televizijskoj seriji poznatoga hrvatskog redatelja Vinka Brešana. Članica Dječjega kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku postala je sa samo sedam godina, a prvo veće glumačko iskustvo doživjela je već s 13 godina.
Zašto si se odlučila početi baviti glumom?
Gluma me oduvijek zanimala. Od malena sam voljela ići gledati predstave u Dječje kazalište i smatram kako mi je to zapravo i bila jedna od najvećih inspiracija da se počnem baviti glumom. No, morala sam prvo naučiti čitati. Nedugo nakon što sam naučila čitati, prijavila sam se i prošla na audiciji Dječjega kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku.
Tko ti je uzor?
Iskreno nemam baš nikakav uzor. Iskreno se ne želim ugledati ni na koga, želim biti ono što jesam jer smatram da je to put do uspjeha u svijetu filma.
Dakle, rekla si da ti nitko nije uzor, no imaš li onda možda najdražega redatelja, glumca…?
Naravno. Najdraži redatelj mi je Vinko Brešan, sin Ive Brešana koji je moj najdraži autor. Njegove sam filmove gledala od malena, čak sam i glumila u jednoj njegovoj seriji, da budem preciznija, u Dnevniku velikog Perice.
Učenica u Dnevniku velikog Perice
Kako je to sve izgledalo? Koja su tvoja iskustva?
Bila sam statistica i glumila sam primjer učenice iz razreda koja ima odlične ocjene i koja je uvijek prva u svemu. Moram priznati, snimanje je uistinu bilo naporno. Na set smo dolazili oko četiri sata ujutro te odlazili kući oko četiri sata poslijepodne. Atmosfera na setu bila je kao i u učionici. Svi smo morali biti tiho, što je bilo malo teže za izvesti.
Kako ti je bilo glumiti u seriji čiji je redatelj bio Vinko Brešan?
Iskreno bila sam presretna. Nismo bili baš puno u kontaktu zato što je on više radio s glavnim glumcima nego s nama statistima. Svakako predivno iskustvo. Vinko je odličan redatelj i samo snimanje je odlično organizirano.
Imaš li i ti sama nekakav svoj projekt? Ako da, kakav i o čemu?
Da imam. Osmislila sam i napisala scenarij za film pod imenom ”I was alone”. Plan mi je bio skupiti novac i tek tada početi snimati film, ali na nagovor prijateljice počele smo snimati film na ljeto 2021. godine. Izvrsno nam ide, skupili smo raznoliku ekipu, pridružili su nam se ljudi iz cijele Hrvatske i čak ljudi koji žive izvan granica Hrvatske. Dio filma je već snimljen, a za ostatak čekamo ljeto i ljepše vrijeme.
U potrazi za filmskim istomišljenicima
Kao što si i sama rekla, surađuješ s ljudima izvan Hrvatske. Kako si stupila u kontakt s njima?
Većinu tih ljudi upoznala sam preko projekta ”Erasmus” na koji sam išla u osnovnoj školi. Isto tako smatram da su društvene mreže odličan način za upoznavanje s nekim tko ne živi u tvojoj blizini.
Imaš li svoju opremu za snimanje ili ti ju netko posuđuje?
Dio opreme je moj, a ostatak koristim i posuđujem od prijatelja i ljudi koji surađuju sa mnom.
Jesi ikada razmišljala o prijavi za nekakav glumački natječaj izvan granica Hrvatske? Kako saznaješ za glumačke natječaje?
Jesam, prijavljivala sam se na britanske, francuske i mnoge druge audicije, no zbog cijele situacije s pandemijom nisam prošla ni na jednoj od njih. Za natječaje saznajem preko aplikacija i stranica na koje sam prijavljena, no ima ih previše da bih ih sad sve nabrajala.
I za kraj, planiraš li nakon srednje škole upisati glumačku akademiju?
Iskreno se nadam da planiram. Nekako smatram da sam premlada i nedovoljno zrela da bih sa sigurnošću mogla reći da mi je to glavni plan, ali se nadam da ću se na kraju odlučiti za akademiju.
Marta Bilen, 4.a
Semper magis 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.