Dolazak novih „digitalnih“ generacija označila je još jedna promjena – nov način komunikacije među mladima. Objasnit ću samo neka, osnovna, pravila komunikacije, a za ostalo ipak morate biti pripadnici generacije. Riječi se skraćuju, interpunkcijski znakovi gotovo da se i ne koriste, a ako se koriste, pojačavaju značenje riječi iza koje se nalaze. Na primjer ”zašto” nije isto što i ”zašto?” ili ”zašto??”. Kada nekome postavite pitanje ”zašto”, u češćim slučajevima ”zaš”, zanima vas zašto se nešto dogodilo, ali sam kontekst odgovora koji će vam osoba dati neće utjecati na vas, zato se tom pitanju ne daje velika važnost. Pitanje ”zašto??” koristi se kada se dogodi nešto neočekivano ili će se tek dogoditi. ”Zašto??” predstavlja više pitanja u jednom (tko?, kako?, gdje?, zašto?…) te se očekuje dugačak i detaljan odgovor. Uskličnik je još jedan primjer interpunkcijskog znaka koji pojačava značenje riječi. Najčešće označava uzbuđenost ili sreću. Kada nam netko javi nekakvu sretnu informaciju, mi možemo odgovoriti s ”odlično” ili ”odlično!”. ”Odlično!” predstavlja veću uzbuđenost, a ”odlično” može zvučati kao da nam je svejedno ili da nam ta informacija nije toliko bitna. Česta pojava u porukama je i skraćivanje riječi. Riječi se skraćuju na taj način da se izbace samoglasnici ili se dvije riječi spoje u jednu. Primjer za izbacivanje samoglasnika su riječi danas, sada, stvarno, kada, mislim. Njihovi skraćeni oblici glase dns (danas), sd (sada), stv (stvarno), kd (kada) te msm (mislim). Primjer za spajanje dvije riječi u jednu su riječi ne znam i ne mogu čiji skraćeni oblici glase nez i nmg. Uz hrvatske skraćenice koristimo i puno engleskih riječi i izraza. No ni engleske riječi ne pišemo pravilno, pišemo ih onako kako se čitaju. Umjesto ”nice” mi ćemo napisati ”najs”, umjesto ”cute” ćemo napisati ”kjut”. Jedan od glavnih primjera engleskih riječi koje koristimo je riječ ”okay”, koja u prijevodu znači ”dobro”. Umjesto potpunog oblika mi koristimo skraćeni ”ok”, koji ima različito značenje ovisno o tome kako je napisana. Kao i iz mnogih riječi, oblikom ove riječi možemo pročitati raspoloženje osobe s kojom komuniciramo. Ako osoba pošalje ”ok.” Možemo pretpostaviti da je ljuta zbog točke koja joj je pojačala značenje. Pošalje li ”k” možemo pretpostaviti da osobu nije briga ili ju ne zanima poruka koju smo joj poslali. Svi idemo u školu i znamo da ovakav način komuniciranja nije pravilan, ali nam zato omogućava brže tipkanje. Brzo slanje poruka je zapravo jedini pravi razlog takvog komuniciranja, zato često dolazi do toga da krivo napišemo riječi. Tehnologija se brzo mijenja i tko zna kakva će nam pravila komunikacije donijeti najnovije generacije.
Marta Bilen, 2.a
Semper magis 