Sport nam je postala najsporednija stvar na svijetu. Navikli smo na sjedilački način života i teško nam je zamisliti kako je aktivno baviti se sportom. Život nam je pun stresa, a sport nam može biti jedna vrsta ispušnog ventila. Ipak, mnogi mladi ne razmišljaju na takav način. Više se raduju kada nakon napornog dana mogu doći kući i uživati igrajući Ligu prvaka na PlayStationu, zabavljati se uz YouTube ili se dopisivati s prijateljima. Možda su odrasli ti koji trebaju preuzeti odgovornost na sebe zbog ponašanja današnje mladeži. Mladi ne dobivaju poticaju svojih roditelja da se bave sportom ili pak dobivaju, ali ga ne žele prihvatiti. Često se ne razmišlja o posljedicama koje nam donosi takav način života. Podložni smo velikom stresu, lošem raspoloženju, depresiji, debljanju koje može dovesti do većih zdravstvenih problema. A sport nam donosi mnogo toga lijepoga: ujedinjuje nas u različitosti, čini nas radosnima, omogućuje nam sklapanje novih prijateljstava, daje nam nadu u bolje sutra. Osobe koje se bave sportom osjećaju se zadovoljnije, imaju više samopouzdanja, opušteniji su i uživaju u svemu što rade.
Zanimljiva je činjenica da mnogi mladi danas kao svoje uzore izabiru baš sportaše. U sportašima prepoznaju osobe koje se nakon pada znaju dići i nastaviti dalje s još većim žarom za pobjedom, vide ih kao junake koji iz borbe izlaze kao pobjednici.
Svi misle kako je sport samo pobjeda. Sport je i poraz iz kojeg učimo kako pobjeđivati. Možda je baš to ono najvažnije što nas sportaši i sport mogu naučiti. Ne predavati se kada utakmica krene loše, nego nastaviti i naći pobjednički izlaz iz svake. Tim se primjerom trebamo voditi u životu. Kada krene loše, ne predati se, nego nastaviti dalje boreći da dospijemo do željenog cilja.
Evo što srednjoškolci misle o sportu:
„Nisam baš najveći fan, no smatram da je jako dobro bavit se sportom ili sličnim aktivnostima. Nemam omiljeni sport, no ponekad s bratom pratim nogomet ili rukomet. Ne bavim se sportom jer sam prije bilo kakvog sporta upoznala folklor i ples te je to postala glavna izvanškolska aktivnost u mom životu. Probe mi uglavnom nije teško uskladiti s ostalim obavezama jer su nakon škole.“
„Sport je za mene jedna od najboljih stvari u životu za nekog. Osim toga što je dobar zbog zdravstvenih razloga, kada si član nekog sportskog kluba imaš priliku upoznati nove ljude, trenere, putovati, na taj način sport donosi puno novih i zabavnih iskustava i puno novih prijatelja i ljudi koji ti nešto znače. Prije košarke sam trenirao razne sportove npr. judo, plivanje, streljaštvo, nogomet, tenis, gimnastiku i dr. Košarka je jedina u kojoj sam si na početku našao društva, a poslije je zavolio trenirati. Kad sam na treningu, pogotovo sad kada sam se prvi put u mjesec dana vratio na treninge, osjećaj je divan zato što znaš da ćeš se umoriti, trčati i skakati, ali nema veze zato što sve to radiš s ekipom i zbog sebe. Obaveze je nemoguće izbjeći zbog škole u koju idem. Budući da znam da moram nešto napraviti za školu, trudim se to napraviti ili prije ili poslije treninga. Zasad mi školske obveze nisu sprječavale treniranje tako da se dobro držim. Zbog upale pluća nisam smio trenirati mjesec dana. To sam vrijeme provodio, osim u školi, samo kod kuće. Nisam mogao pronaći ništa drugo za raditi nego da budem doma i trošim vrijeme koje je trajalo beskonačno dugo. Tijekom tih mjesec dana, treniranje mi je jako nedostajalo tako da nisam mogao skinuti smiješak s lica kada sam došao na prvi trening. Bez obzira što sam dobio upalu mišića i nisam mogao pratiti tempo ostalih, bilo mi je divno vratiti se.“
Paula Nekić, 1.a
Semper magis 